[ Pobierz całość w formacie PDF ]

je tek sada primijetio.
Odli%0ńno a
to ste stigli, gospodine Fandorine. Petar Ivani%0ń i Zubcov već
cijeli sat razgovaraju s naa
im prijateljem, ali sve uzalud.
`
uti? - upita Erast Petrovi%0ń uspinjući se za Miljnikovom zavojitim
stubia
tem.
Baa
suprotno. Drzak je. Malo sam poslua
ao pa otia
ao. Ionako nema
koristi. A Petru Ivaniću nakon onog danaa
njeg joa
i ~
ivci trepere. Ipak
mu je krivo a
to smo mi i vi, a ne on, a
%0ńepali tako va~
nu pti%0ńicu -
urotni%0ńki doda Jesvtratij Pavlovi%0ń napola se okrenuva
i.
Ispitivanje se provodilo u na%0ńelnikovu kabinetu. Usred prostrane sobe
na stolici je sjedio Fandorinu poznati veseljak. Stolica je bila posebna,
masivna, s remenjem na dvjema prednjim nogama i naslonima za ruke.
Zato%0ńenikove ruke i noge bile su vrlo %0ńvrsto svezane, tako da je mogao
pomicati samo glavu. S jedne je strane stajao na%0ńelnik Ohrane, s druge
gospodin ugodne vanja
tine, naizgled oko dvadeset sedam godina,
mra
av, s engleskim br%0ńićima.
Burljajev mrko kimne slu~
beniku, po~
ali se:
- Pravi nitkov. Gnjavim se već %0ńitav sat, sve uzalud. Ni ime ne
govori.
- `
to će tebi ime moje? - prisno upita drznik potpukovnika.
- Umrijet će, draga, k'o sjetan a
um.
Ne obraćajući pa~
nju na drskost, potpukovnik predstavi:
- Sergej Vitaljevi%0ń Zubcov. Govorio sam vam o njemu.
Mra
avi se uljudno nakloni, osmjehnuva
i se Erastu Petrovi%0ńu na naj-
ljubazniji na%0ńin.
Sretan sam a
to sam vas upoznao, gospodine Fandorine. Joa
sam sretniji
a
to ćemo zajedno raditi.
A-a - obraduje se uhićenik. - Fandorin! Baa
gledam, sijedesljepoo%0ńnice.
Prije ih nisam vidio, nije mi bilo do toga. `
to gledate, hvatajte ga,
gospodo! On je ubio starog magarca Hrapova. I nasmije se, vrlo
zadovoljan a
alom.
- Dopua
tate li da nastavim? - upita Zubcov obojicu zapovjednika i
okrene se prema zlo%0ńincu. - Dakle, znamo da ste %0ńlan Bojne grupe i da
ste sudjelovali u atentatu na generala Hrapova. Upravo ste neizravno
priznali da ste raspolagali opisom vanja
tine gospodina dr~
avnog
savjetnika. Tako
er nam je poznato da su vaa
i suu%0ńesnici trenutno u
Moskvi. 
ak i ako tu~
iteljstvo ne uspije dokazati vaa
e sudjelovanje u
atentatu, ipak vam prijeti najstro~
a kazna. Ubili ste %0ńovjeka i pru~
ili
oru~
ani otpor predstavnicima zakona. To je sasvim dovoljno da vas se
poa
alje na stratia
te.
Ne izdr~
ava
i, umijea
a se Petar Ivanovi%0ń:
- Shvaćaa
li barem da ćea
se ljuljati na u~
etu, huljo? To je straa
na
smrt, via
e sam puta imao priliku to vidjeti. Isprva %0ńovjek hropće i trza
se. Katkad i po petnaest minuta, kao da ve~
e om%0ńu. Zatim iz grla
ispadne jezik, iz lubanje o%0ńi, iz utrobe ne%0ńist. Sjećaa
li se Biblije, onog o
Judi?  ...potom pade strmoglavce i pu%0ńe po sredini tako da mu se prosu sva
utroba."
Zubcov prijekorno pogleda Burljajeva, o%0ńito smatrajući njegovu taktiku
pogrea
nom, uhićenik pak na prijeteće rije%0ńi bezbri~
no odvrati:
- Nema veze, malo ću hroptati pa prestati. Meni će biti svejedno, a vi
ćete onda brisati moj izmet. To je tvoj posao, debela njua
ko.
Potpukovnik naglo, uz hrustanje, udari neustraa
ivog %0ńovjeka a
akom u
lice.
- Petre Ivaniću! - protestirajući vikne Zubcov i %0ńak si dopusti da
uhvati zapovjednika za ruku. - Ovo je potpuno nedopustivo! Kvarite
ugled vlasti!
Burljajev razjareno okrene glavu i o%0ńito se spremao postaviti na svoje
mjesto pomoćnika koji se zaboravio, ali tad Erast Petrovi%0ń udari a
tapom
o pod i strogo re%0ńe:
- Prekinite!
Potpukovnik tea
ko dia
ući oslobodi ruku. Terorist pljune na pod ugru-
a
ak krvi u kojem su se bijeljela dva prednja zuba i krezubo se osmjehne,
gledajući izaziva%0ńki potpukovnika sjajnim plavim o%0ńima.
- Molim vas da mi oprostite, gospodine Fandorine - preko volje
progun
a Petar Ivanovi%0ń. - Izgubio sam kontrolu. Vidite i sami kakav je
to momak. `
to zapovijedate da u%0ńinimo s njim?
- Vaa
e mia
ljenje, Sergeju Vitaljevi%0ńu? - upita dr~
avni savjetnik
simpati%0ńnoga Zubcova.
Ovaj smeteno po%0ńea
a nos, no odgovori odmah, bez oklijevanja.
- Mislim da uzalud gubimo vrijeme. Odgodio bih ispitivanje.
- T-to%0ńno. A potrebno je u%0ńiniti sljedeće, gospodine potpukovni%0ńe.
Smjesta sastaviti iscrpan opis uhićenoga. I punu bertinoja~
u, po svim
pravilima. A zatim opis i rezultate antropometri%0ńkih mjerenja poa
aljite
brzojavom u Odjel policije. Mo~
da ondje imaju dosje tog %0ńovjeka. I
izvolite se po~
uriti. Ne kasnije od sat vremena telegram mora biti u
Peterburgu.
* * *
I opet, tko zna koji put toga dana, Fandorin je hodao niz Tverski
bulevar, potpuno pust u to gluho doba. Sva%0ńega je bilo u tom dugom
danu koji nikako da zavra
i - i vijavice, i snijega, i neo%0ńekivanog sunca, a
noću je postalo mirno i sve%0ńano: blijedo svjetlo plinskih svjetiljki, bijele,
kao gazom omotane sjene stabala, meko klizanje pahulja. [ Pobierz całość w formacie PDF ]